UDALJENA SJEĆANJA
Kad nam glasovi ostare
i kada se uspomene udalje,
onoliko da ih jedva možemo prepoznati…
Kada riječi ostane dovoljno
tek da se prizovu
ona udaljena sjećanja.
I mi sa njima…
Tada ćeš me možda najviše trebati.
A ja, ja ću samo misliti
zašto ti trenuci
nikad neće biti naša sjećanja.
Zadržati ono vrijeme —
to nijesam uspio.
I one priče koje smo radosno smišljali
trajale su duže od nas.
Sve što je bilo u međuvremenu
dešavalo se brzo i opasno.
Kao da sa nekim snove zamijeniš.