TANGO NEPOSTOJANJA
Planete i pallonete
I
Bio sam utjelovljenje Grada.
Ne samo jednom — neka ostane zapisano!
Kao kada mi je bilo osam godina:
imali smo tango loptu,
tako okruglu i zvonku loptu ne vidjesmo.
Kako su samo letjele pallonete Grudskom mahalom.
Bila je to prva argentinska lopta,
ona kojom smo prvi put dokučili mjesec.
Istina je —
tako mi junskih stihova
i svemogućeg komadića tisovine.
Bili su to naši čisti kladenci.
Bijeli kao podlaktica one djevojčice sa imenom najmlađe Hore.
Pred nju sam već izašao s rumenim mjesecom:
bio sam utjelovljenje juna.
II
Lopta koja je učila svijetu
Kako smo letjeli…
Kako smo samo letjeli ka mjesecu.
Bijele pallonete.
Baloni, balončići, baloni…
Tango nepostojanja
tamo se još redovno izvodi.
Ali nas ondje više nema.
Kako nas je ta lopta učinila svijetom,
srodnicima s planetom.
Lopta koja je učila svijetu.
Uzgred,
igrali smo tada
za prenos uživo,
za huk:
Come Fare Il Palloneto?
III
Svi smo debitovali kao samci,
kao drska grupa usamljenika.
Još letimo,
letimo na toj lopti
iz hiljadu devetsto sedamdeset i osme,
tako okrugloj, elegantnoj i brzoj.
Tako nalik vremenu
kada se zemlja odista i obrtala.
Kada su stvarno kružile planete.