SLUČAJ RIJEČI KAL
— Pismo govorniku hindu jezika —
Jedni imaju problem sa pamćenjem,
drugi sa zaboravom.
Prvi se previše sjećaju, drugi samo zaboravljaju.
Jedni su već u budućnosti,
drugi su uvijek u prošlosti.
Sadašnjost, izgleda, svima izmiče.
Kažu da u hindu jeziku, jeziku neshvaćenih miliona,
feministkinje i prosvjetiteljke Pandite Ramabai Saraswati,
ista riječ označava juče i sjutra.
Navodno, ta se riječ piše, ili čita: kal.
Sve je jedno kalu.
Pa nema to veze što na ovom ubogom prostoru
ničega nije od indijske mudrosti,
što pomislih kako se i u nas nenamjerno
istom riječju objašnjavaju prošlost i budućnost.
Isti usud i iste zlosti, svevremene i kružne.
I riječ kal postoji u ovom jeziku: –izam je kal,
kao i mnoge druge riječi naših jezika.
I značilo bi valjda doslovno: blato.
Ili još gore — glib.
Pa nijesu krivi jezici
što ta riječ zvoni u vilicama predaka i ušima potomaka.
Što se primjenjuje kad je i ne izgovaramo
i u nju što uranjamo, šta god ovdje da učinimo.
Kal — to je i naša riječ za juče i za sjutra.
Hindusi će se vjekovima hvaliti jezičkom raznolikošću;
no jedinstvo u tolikoj raznolikosti, a u jednoj riječi —
ne bi našli oni prvi koji imaju problem s pamćenjem,
ni oni drugi što ih tišti zaborav.
Ne bi ni oni iz prošlosti, niti iz budućnosti.
Ali oprostite na prestižu, govornici hindu jezika,
vas 322 i nešto miliona ponaosob,
uključujući i poštovane prevodioce neznanog broja
s tog jezika mnogoljudnog i drevnog:
kal je, za razliku od vas, naša riječ i za — danas.