Lidija Nikčević: Druga stanica

REPUBLIKA SNOVA

A sada si samo skoro napuštena

republika snova.

 

Republika tišine.

 

Onih čuda više neće biti.

Kuda oni dani, tamo i ja.

 

Posmatram Grad očima odbačenosti.

S obje strane je tako!

 

Samo si, samo si… Grad na ludoj vodi.

Pod bezglavim nebom.

Mjesto što me otvara i zatvara.

 

Grad koji neprestano čitam.

 

No,

to čitanje je lažno podmlađivanje,

u noći koja nije utješiteljka.

U poluvjekovnoj ovoj noći.

 

Republika si snova,

napuštena si tišina.

 

I neka bude zauvijek tako!

 

Kada Grad sanja,

— tamo se i ja obretem.