REPUBLIKA SNOVA
A sada si samo skoro napuštena
republika snova.
Republika tišine.
Onih čuda više neće biti.
Kuda oni dani, tamo i ja.
Posmatram Grad očima odbačenosti.
S obje strane je tako!
Samo si, samo si… Grad na ludoj vodi.
Pod bezglavim nebom.
Mjesto što me otvara i zatvara.
Grad koji neprestano čitam.
No,
to čitanje je lažno podmlađivanje,
u noći koja nije utješiteljka.
U poluvjekovnoj ovoj noći.
Republika si snova,
napuštena si tišina.
I neka bude zauvijek tako!
Kada Grad sanja,
— tamo se i ja obretem.