OPRAVDANJE, IV
IV
Već odavno pripremam sastojke za vlastitu
kukutu. Ne odričem se niti jednog detalja;
ne odustajem − iako se teško priviknuti
na jednoglasni govor. Tako svaki fragment ima
svoju ulogu i priliči različitim vremenskim okvirima.
Već odavno uživam u svakom djeliću
spravljenog otrova. Doduše, mnogi žele
da taj čin nazovu pisanjem poezije.
Neki prebacuju da su čuli već poznate riječi.
Ali ja sam nastavljao da osluškujem tišinu,
kako bih se uvjerio da su opet citirani mrtvi pjesnici.
Ispostavilo se, najzad, da nema nikakvog potopa,
da su ostale zatvorene knjige sa slikama,
gdje slijepi pisci traže smisao postojanja ogledala.
Jedino što hoću jeste da umanjim oduševljenje,
prilikom učestalih pogleda u dno ispijenih pehara.
I to zato što je svaki pogled upućen u konačan dodir svijeta.
Kažu da su samuraji pred seppuku
ostavljali oproštajne pjesme.
Upravo sada, dok se povlači dan, razmišljam o tome
da je svaka pjesma, zapravo, pjesma pred smrt,
da je svaki trud tumačenja ogledala − seppuku.