OPRAVDANJE, III
III
Uvijek su me mučila buđenja.
Sa jutrima je nekako dolazilo i do mog susreta
sa oživljavanjem košmara: priznajem
da sam nespretno iskazivao svoju naklonjenost
oblastima primraka. Osjetih da sam
sve ovo vrijeme bio u zabludi da razumijem
istinski smisao košmara. No nakon više ponovljenih
scena, odlučio sam da slijedim uputstva
iz teškog sna. Tako sam se spremio na putovanje,
da − kao običan učesnik dana − prođem po
nepreglednim drumovima. Moji pokreti
bili su spori i nevoljni − baš kako je zacrtano
u prikazanim košmarima. Katkad su hladni
vjetrovi dopirali do kože; ali ja sam nastavljao
neizvjestan put, možda čekajući ma kakav znak,
ili, recimo, kraj. Sretao sam ljude čijih
se lica sada ne mogu sjetiti. Slušao sam savjete,
nekad, odista, i korisne. Nije me izdalo strpljenje
ni kad sam otvorio oči i vidio da samo
pothranjujem svoju samoću.
Makar do naredne noći,
do nekog narednog košmara.