MIT O TRENUTKU
Vidim jedan tren u vječnosti,
— ma šta bio tren, i ma šta vječnost bila −
u koji može stati ova pjesma.
I sve pjesme koje su joj prethodile.
Zatim, tvoj život, životi svih nas.
To je tren što dolazi neposredno
prije smrti i u kome je smješteno
najveće skladište znakova.
Vasiona je to sa kojom se obično mimoilazimo.
Tren od koga se sastoji svaka
jedinica vremena, svi doživljeni i nedoživljeni
trenuci. Okrznuti se o njega
isto je što i pisati: jer, to je mjesto svih
nekad iskazanih sjećanja. Ostali smrtni ljudi
samo prođu kroz njega, ne opazivši ga,
što ih svakako čini srećnijim.
Tamo, naime, stanuju pjesnici.
A niko ne treba pjesnike.
Osim vječnosti.