JESEN
Nepoznat Netko donio je Jesen
u Sjevernu sobu…
Miroslav Krleža
Sasvim običan je početak teksta:
dolazi jesen — ono doba koje se u meni odavno nastanilo.
Dolazi jesen i dobro je da upravo sada
pišem pjesme koje niko neće čitati.
Pišem pjesme po načinu zaboravljenom,
koristim dnevnu maglu, rano veče,
oblake koje prisvajamo kao da su nam blizu.
I sve ono što ovim mjesecima može biti svojstvo.
Sada prostorom vladaju neke sive boje
koje ostavljaju slabo nasljedstvo našim riječima.
Grad je prekriven zagonetnom prostirkom od jeseni,
to je dobro da se prekriju različiti stidovi.
Pišem pjesme zaboravljenim načinom,
jer dolazi jesen, jer niko neće čitati.
Ali ko mari još za godišnja doba,
ko mari za pjesme,
za slike pejzažā ispod crnog neba,
neba koje ne stvoriše ni pjesnici ni alhemičari,
pejzažā koje na kalendarima obično imenuju novembrom.
Za maglu koja se prečesto pojavljuje u mojim tekstovima,
a da ja ni ne znam zašto, niko ne mari.
Tek, spominjem maglu, kao da ću u njoj nestati.
Jesen je, godina dvije hiljade sedma.
Za svakog ima ponešto:
duge noćne arije za one koji imaju čega da se sjećaju,
kratki, oholi rezovi za nemirne i nestrpljive,
studene kiše za nježne, utihle duše.
Šta li je spremljeno za one poput mene,
koji žude za nekim starinskim rječnicima,
za one kojima ostaju samo prepiske sa mjesečinom?
Sve muzike su tu, jer dolazi jesen, sa svojim varkama.
Iz sobe, sjeverne sobe,
gledam prozirne kapi kiše:
to se nebeske vode nepravilno spuštaju na moje prozore,
na moj život jesenji.
Za jesenjih dana život može ustupiti mjesto stihovima,
iza takvih dana ostaju samo nade koje će uskoro gasnuti
ili otići u bolje vrijeme, u ljepše godišnje doba.
Jesen je: otići nekamo?
U nade kojih nema,
u godine kojih se sjećamo,
u godišnja doba koja nestaju, kao što nestaje i ova pjesma,
jer ovdje se samo ispisuju riječi
da jesen dolazi godine neke, sjutra već nevažne.
Jesen, sa svojim varkama i licem rođaka,
obasipa naokolo čudesne boje i potom ih briše:
to surovo nestaju maštarije rođene prošlih mjeseci.
Tako i duše naše obučene u različite boje
ulaze u jesen.
A otuda, mislim, više nikome neće biti potrebne.