IZGRADNJA PISMA
Kao dijete nijesam volio knjige:
imao sam nepravilan odnos prema
stvarnosti. U devetnaestoj godini
pročitao sam Borgesove Maštarije,
i od tada, mislim — počeo da pišem.
Nekad se grozničavo zanesem, pa sa jednakom strašću
primjećujem grafite po gradskim ulazima,
ili imena firmi na neonskim reklamama.
U posljednje vrijeme sve sam bliži mišljenju
da stvari treba urediti tako da nemaš
nikakvu potrebu za podrškom drugih ljudi.
Ništa mi ne može zasmetati, dok posmatram
jednostavne pojave, i iz svoje sobe
sačinjavam oglede o sadašnjosti.
Tek me poneko mediteransko jutro
natjera da razmišljam o uslovima življenja
na planeti. Čak i kad udahnem zrak,
ostanu nedoumice o prostoru u kome se nalazim.
Dakle, snovi mi izgrađuju prostor,
a ja sam samo tu
da bih proživio već napisane riječi.