IZ NEDOVRŠENIH EPITAFA NIKŠIĆKIM PJESNICIMA, I
I
Kako su samo te uklete godine
gotovo u pravilnim razmacima
i sa predvidljivom surovošću
odnijele one
koji su tako smjelo
i tako različitim načinima
ismijavali život.
U ovom trajno pijanom gradu
rastuženom i veselom naizmjenično
bilo je življenja čudnih, najranjivijih.
Šta je iza njih ostalo
do rijetkih i nekad razornih
anagastumskih legendi
kojima njihovi duhovi odnekud i dalje,
vjeruj mi, udijele poneki podsmijeh.
Ova sjećanja
onda neka ostanu,
sjećanja iskrena i nepouzdana…
Sjećanja koja ćeš dopisati možda.