GRAD PUNOG MJESECA
Morali smo da se udaljimo
da bismo se bolje upoznali.
Postojiš mojim sjećanjem.
I ne postojiš.
Osim nekim danima, satima tek.
Tišinom postojiš.
Nekim ljudima.
I slikama zvijezda iz djetinjstva.
Onih zvijezda koje ne padaju,
već idu naviše.
Jednom sam ti korake sve svoje dao.
Sad više nemam koraka da ti se vratim.
A ne znam ni kuda.
Morali smo da se udaljimo
da bismo se bolje upoznali.
Konačno.
Mi, koji smo uvijek u nekom polusnu.