„Pavle Goranović je ‘antikanonski’ crnogorski pjesnik koji se izdvaja iz crnogorske poetske matrice… Goranovićeve pjesme se čitaju baš ovako: sa malo uzdržanosti prije nego što počnete da ih čitate, sa velikim zadovoljstvom dok ih čitate i sa osjećajem duhovne osnaženosti nakon što ih pročitate. Kao da sjedite, u jesen, na terasi sa mediteranskim pogledom, dovoljno topli da ne uđete unutra da se sjetite tog toplog mirisa i imena neba i uđete u mirnu meditaciju. Kada misli nestanu, tako će samo toplina ostati kao znak da postojite, zapravo da svijet postoji na neočekivano lijep način.”
Katica Ćulavkova, Skopje
