Iz rubrike KNJIGE

„Grad je naša utroba i naša psihologija. Ništa nam se u gradu ne može dogoditi što se već ne događa u nama. I grad je, za Pavla kao i za mene, mjesto potpune čovjekove samoće. Je li čitav Grad — samački hotel?, upita se u prvom stihu. Da li je onda i čitav svijet — samački hotel?, upita se u posljednjem. Odgovarati nije potrebno. U odgovoru je opće mjesto, a opća mjesta, naročito u gradu, valja svakako izbjegavati. Pjesnik to nepogrešivo čini, krećući se sigurno po tim ulicama, među tim pojmovima, među tih par znakova moderne. Grad je čudovište, u gradu je krater koji guta ljude, grad korača kroz nas dok mi koračamo kroz grad, grad protječe vodom, grad se u gradu kameni, grad traži svoj žanr, u gradu koji poznaje čovjek se namjerno gubi… I da, postoji u knjizi još jedan grad, živi toponim, što ga je Pavle na način Mirka Kovača sabio u slovo. Grad N. To je glavni grad, rekao bih mu, to je nešto drugo. Tamo si u svojoj imaginaciji, u posljednjoj svojoj misli. O gradu. O sebi.”  (Miljenko Jergović)